Crkva, svetosavlje i kultura su naše najjače oružje i zalog našeg sveukupnog vaskrsavanja, a naša politika mora biti jedna, srpska, poručio je prof. dr Darko Tanasković, istaknuti srpski islamolog, filolog orijentalista, univerzitetski profesor, književnik, književni prevodilac, diplomata Savezne Republike Jugoslavije i ambasador Srbije pri Unesko na Akademskoj tribini „Sveti Sava”.
Pred brojnom publikom ugledni srpski diplomata je konstatovao govoreći na temu „Srbi u svijetu danas” da srpsku spoljnu politiku treba kreirati tako da uvijek zastupa interese svih pripadnika srpskog naroda, kako onih koji žive u matici Srbiji, tako i onih u regionu - Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, i dijaspori. Tanasković je konstatovao da kreatori srpske spoljne politike uvijek moraju razlikovati političke i nacionalne interese od ekonomskih. Tanasković je istakao da svaka srpska politika se uvijek mora temeljiti na interesu našeg naroda na Kosovu i Metohiji i interesima cjelokupnog korpusa srpskog naroda.
– Kosovo je pitanje nad pitanjima, faktor i na biletateralnom i na multilateralnom planu i ni u jednom pogledu ne može da se prenebregne. Ovo pitanje se reflektuje kroz odnose sa susjedima, EU, svjetskim silama, zemljama koje su priznale, kao i onima koje nisu priznale nezavisnost južne srpske pokrajine – poručio je on.
Govoreći o važnosti diplomatske bitke koja se od 2015. godine vodi na u međunaordnim organizacijama, posebno UNESKO i Interpolu, za suverenitet nad Kosovom i Metohijom, Tanasković je rekao da iako na prvi pogled Srbija nema razloga za optimizam, pokazalo se da ima saveznike.
– Nismo u povoljnom položaju kad je ova diplomatska bitka u pitanju, jer dio našeg naroda živi na Kosovu, i izložen je stalnim pritiscima. Zatim Srbija ne kontroliše teritoriju, a takođe ni demografska slika nam nije naklonjena, a ne zaboravite demografija je najjače političko oružje jednog naroda. Takođe, ni mi kao nacija ne znamo šta hoćemo sa Kosovom - jedan dio naroda je za zamrznuti konflikt, drugi dio je za pregovore, ali kao kupovanje vremena i traženje manevarskog prostora, a treći je da se odmah Kosovo prizna. To utiče da teško možemo uspostaviti jedinstvenu politiku. S druge strane, imamo posla s neprijateljem koji nema ovakve probleme, naprotiv, i koji ima i snažne saveznike, koji djeluju odlučno, na momente i brutalno – objasnio je Tanasković.
Ipak, pokazalo se da i Srbi imaju saveznike, geografski udaljene, koji se drže međunarodnog prava. Iako Zapad stalno vrši pritiske naš realni položaj je sve povoljniji jer je broj zemalja koje nisu priznale Kosovo u odnosu na one koje jesu mnogo veći.
– Mi u stvari trpimo pritisak nekih moćnih zemalja jer su one svjesne da im u svijetu sve lošije ide. Rusija se prvi put u Siriji ponašala kao velika sila, a kada pogledate kako je Zapad prošao u slučaju Gruzije, Ukrajine, Abhazije, sada Venecuele, moglo bi se reći da gubi uticaj i živce, ne bira sredstva da vrši pritisak – kazao je Tanasković.
Glasanje u UNESKO-u protiv prijema Kosova pokazalo je da Zapadu ne ide, i ne samo to, nego da se protiv njega pojavljuje grupa država čija politika podsječa na pokret nesvrstanih, kazao je on.
– Šta je Srbima činiti? Nije utešno, ali stvari idu u pravcu koji nama odgovara. Pitanje je samo da li možemo čekati. Ipak, ovo nisu najgore godine za nas. Sjetimo se 1389, 1915, 1941, 1999. Kratkoročno ne očekuju nas bolji dani, ali nam se otvara manevarski prostor. Samo treba izdržati – poručio je Tanasković govoreći o situaciji i položaju u kojem se trenutno nalazi srpski narod.
S.ĆETKOVIĆ